Od hrane smo probali domaću supu, koja je ukusna i okrepljuje organizam kao da su je naše mame spremale, zatim pastmku na žaru, ćuretinu u sosu od višanja. Uz glavno jelo dobili smo porciju domaćeg hleba, zatim smo naručili salatu i na kraju pitu od jabuka koja se služi topla. Čekali smo na nju malo duže ali vredelo je još uz to i kugla sladoleda pride.
Unutra preovladava cigla i sitni detalji, a napolju bašta sa malim stolovima i cvećem na stolu. Prostor unutra je dosta veći nego napolju, ali iako skromna baštica, ima svoj šarm. Ono što se da primetiti da dosta stranaca posećuje ovaj restoran, možda i zbog hotela, ali svakako je jedan od retkih koje smo posetili da nudi raznovrstan jelovnik, pa imate utisak kao da su želeli da daju omaž svim narodima koji su oblikovali tradicionalnu kuhinju Vojvodine. Jelovnik je uradjen u rustičnom stilu, kao u neka stara vremena.
Konobari su ljubazni, spremni da Vas posavetuju koje piće da uparite sa kojim jelom, kao i koliko ćete čekati na dezert ili glavno jelo i da Vam preporuče po Vašem nahodjenju šta da naručite, što je za svaku pohvalu.
Komentari gostiju