Od hrane smo probali odličnu pileću supu, koja se služi na tradicionalni način, u loncu iz kog sami možete kutlačom sipati koliko vam je volja. Iako smo naručili jednu porciju, slobodno je mogla da jede još jedna osoba, toliko je bila izdašna. Miris domaće supe koja se puši, dok se u pozadini čuje starogradska muzika – milina.
Za ručak smo uzeli pileću džigericu u slanini, koju ne možete probati na mnogo mesta u gradu, i bila je odlična, kao i ćevape na žaru uz dodatak domaćeg krompira, a za salatu odlično začinjenu kupus salatu.
Lokal je uređen da podseća na neka stara vremena. Plavi zidovi, crveno-beli stolnjaci, na zidovima slike kako je nekada izgledao Almaški kraj, jelovnik na ćirilici… vidi se da su domaćini zaista želeli da se gost ovde oseti kao da je zalutao u neko davno vreme, kada se gost cenio, dočekivao i ostavljao brige u kafani, uz dobru hranu i muziku.
S obzirom na to da su vlasnici restorana nekada bili i vlasnici fantastične kafane Biblioteka, ne treba da čudi što je ovde i noćni provod takođe odličan. Od četvrtka do nedelje je uživo muzika, od 8 pa do ranih jutarnjih časova, s tim što, ako želite da imate mesto, morate rezervisati nedeljama unapred, jer su gužve ogromne.
Usluga je odlična, sa već uhodanim timom. Na prvom mestu pohvale za vlasnika koji je skoro uvek tu da dočeka goste, pobrine se da dobijete najbolji sto i da sve bude kako treba.
Nije lako držati nov restoran koji uveče postaje stecište dobrog provoda, ali njima to polazi za rukom. Za ovih godinu i nekoliko meseci koliko lokal postoji, rade isti konobari i osoblje, što pokazuje da je za uspeh svakog mesta, pored dobre hrane, najbitnije i raspoloženo i uigrano osoblje.
Komentari gostiju